4. srpnja 2014.

Pjesme i priče književnice Vere Zemunić

Draga dječice, naša književnica Vera Zemunić nas često daruje svojim pjesmama, a neke do sada objavljene njezine radove možete pronaći OVDJE.

Ovdje vam donosimo još neke nove:

  • "Leptirčići šarenčići" - pjesme tematski vezane uz ljeto (možete ih preuzeti OVDJE
  • tematski različiti tekstovi (možete ih preuzeti OVDJE
  • "Čemu nam oni služe" - zbirka pjesama (možete ju preuzeti OVDJE)
  • Jesenska priča - slikovnica (možete ju preuzeti OVDJE)



Niže donosimo tek nekoliko pjesama...

Tko to leti kad se sjeti?

Leptiri lete
kada se sjete.
O, kako leptiri letjeti vole.
Pravo,
u cik – cak,
pa gore dolje,
pa gore dolje…
Smjer njihova leta:
od cvijeta do cvijeta.
Jedan se sjeti ruže ljepotice
drugi potoka i potočnice.
Gle, lete do grma
rascvalog jorgovana,
po nektar u čašku bijelog ljiljana,
do prijatelja tulipana…
I tako od jutra
pa do kraja dana.
 što da se sjete
pa da do neba polete?


Dva leptira

Jedan leptirić,
potpuno žuti
koji i u društvu najviše šuti
i nikad se ne svađa,
i nikad se ne ljuti.
On može letjeti
kadgod zaželi
kadgod se sjeti,
a najčešće se sjeti
da postoji cvjetak
latica bijelih
pa u pravcu livade
cvjetne poleti.
Dok jedan drugi,
leptir plavi,
svakog dana
plava je mašna
na žutoj glavi
cvijeta suncokreta
cijeloga ljeta.
I tek pred suton
plavko se sjeti
da na spavanje kući
odleti.


Tri leptira

Od ruže do ljiljana
na pola puta
tri leptira se sreli.
Jedan crveni,
jedan žuti
i treći bijeli.
- Dobar dan!
- Dobar dan!
- Upravo za ples
  ovaj je dan.
Pa zaplesali veselo
i valcer i kan-kan.
Na kraju umorni
krenuli kući.
Svaki u svoj stan –
Crvenko u crveni,
Žućak u žuti,
          a Bjelko u bijeli tulipan.


Leptirićev rođendan

Probudila topla
 sunčeva zraka
Iz dubokog sna
leptira žućaka.
Kuc! kuc! – po kukuljici posteljici
- Dobar dan!
Sretan ti, leptiriću, rođendan!
I pruži dar
u zlatnoj kutijici:
žuta svila
njemu za krila.
- Na daru hvala!
I već je nova krila raširio.

Mahne mu ivančica mala:
- Doviđenja leptiriću,
i sretan ti
prvi let bio!


Leptirova priča

Mali leptir bijeli
tek jedan dan cijeli
ima na radost pravo
i da se veseli.
Sa cvijeta na cvijet
svaki tren se seli,
s plavog jorgovana
na jorgovan bijeli.
Leptiriću bijeli,
igraj se,
veseli!
Kad je dan bijeli.
Uskoro će noć,
leptiriću bijeli,
odleti do vrta
tvojih ruža bijelih.
Sreću im zaželi
i za zadnji zbogom
cjelov im udijeli.


Šareni leptiru!

Hej, mali leptiru,
što imaš na krilu?
Svilenoga praška
sjenu noćnog daška.
Čistog zlata malo,
sunce mi ga dalo.
Modru boju mora
naslika mi zora.
- A točkice crne?
- To su oči srne.
Jutros mi je srna mala
prijateljstvo darovala.
Pretrčasmo niz livada,
preletjesmo niz ograda.
- A što ćeš ti njoj dati?
- Ja ću svojoj srni
zlatni šal otkati
od sunčanih vlati.


Tko je to lijep?

Što je lijep!
- uzdahnule
na potoku potočnice.
Što je lijep!
- prošaptale
na livadi ivančice.
Što je lijep!
- govorili slakovi.
Što je lijep!
- povikali makovi.
Pa tko je to
toliko lijep?
Ja! Šarenac,
lakokrili Lastin rep.


Leptiriću, dobar dan!

Leptiriću, dobar dan!
Kakav danas imaš plan?
Imam plan
cijeli dan
plesat valcer i kan-kan.
Imam i plan
poseban:
djevojčici sjest na dlan,
učinit joj sretan dan.
Kakav li još imaš plan?
Daj, ne budi dosadan!
Imam želju,
a ne plan,
- da noć, kad zamijeni dan,
podari mi laki san.


Prijatelj leptir

Po sunčanoj livadi
leptir šarenac je lijetao
od zvončića
do zvončića.
I povremeno je slijetao
i pio, pio…
A kad je na medeni maslačak sletio,
nenadano se sjetio
da je zaboravio
na svoju susjedicu,
pjegavu gusjenicu.
I hitro je odletio
po posudicu
da u nju nektar slatki ulije.
Da bi gusjenica mala
kad sve to popije,
što prije
šareni leptir postala.


Lastin rep

Gizdavi leptir,
zvan Lastin rep,
onako šaren,
onako lijep
- zaljubio se u lastavicu
zapravo u njezin prelijepi rep.
Letio za njom.
Kamo će ona,
tamo i on.
Totalno je lud.
No, uzalud.
Na njegove ljubavne riječi,
lasta je ostala potpuno gluha.
Nju je više zanimala
jedna obična muha.


Noćni leptir

Njegova su krila
tamnoplava svila.
Skrojila mu ih je
mala šumska vila.
Naprašila ih praškom
i mirisom ciklame.
Poludješe za njim
leptirice dame.
Uzdahnula je s čežnjom
i ivančica bijela.
Znala je da one noći
ni do zore ne će moći
sklopiti oči.
Toliko je htjela,
toliko željela
ljubav
tog Noćnog leptira
tamnoplavih krila.


Leptir i Leptir-mašna

Zaljubio se Noćni leptir
u jednu „mačku strašnu“.
U šarmantnu ,
svilenu Leptir mašnu.
Na plesnom podiju
on ju je ugledao,
(kad se slučajno tu zatekao)
u noćnom klubu.
Samom je sebi
tad zavjet dao:
- Nju, i nijednu drugu.


Svibanjska ljubav

Ljuljala se dva leptira
- jedan na plavom,
a drugi na bijelom
jorgovanu.
I u tom ljuljanju,
i u tom gledanju
ljubav obostrano planu.
I onda leptir
s plavog jorgovana
sleti leptirici
na bijelu granu.
Tada zaplesavši
svadbeni ples
u plavom svodu
nestanu.


Leptir i ruža

Što li to leptir
nad grmom ruže radi?
Krilima maše,
maše…
Iz ljubavi prema ruži
postao lepeza
i obraze joj vruće
i blaži i hladi.
U lijetu veseljaku kosu
krila zastaše,
iskrivio vrat
pa leptira zeza:
- O, kakav kavalir!
Što ćeš dobiti zauzvrat?
- Već sam dobio
poljubac mirisni,
odgovori mu sretni leptir.


Leptir i balerina

Jednog je dana
zalutao leptirić
kroz prozor nekog stana.
Spazio nježnu ljepoticu
- balerinu od porculana.
Oblijetao oko nje:
- Moj dražesni cvijete!
I spustio joj na bijelu ruku
dva cjelova vruća.
No uslišan nije.
- Između nas je ljubav nemoguća ,
ne mogu te uzeti za muža.
Idi, vrati se svome svijetu,
čeka te tvoja u vrtu ruža.


Kako se ljube leptiri

Leptir leptiricu
poljubi krilom.
A ona
svojim krilom
nježnim, kao svilom,
podraga ga
i na krilo mu stavi
to krilo svoje.
I kad se poljube tako
to zaljubljeno dvoje,
začuje se kako
cvijeće uzdiše.
A crvena ruža,
koju zaljuljaše lako,
još više
zamiriše.


Vjetrić i leptir

Otišao vjetrić od kuće
bez pitanja.
Dao se toga jutra
u neka skitanja.
Skitao se on po polju,
skitao,
lutao,
dok zaista nije
stvarno zalutao.
I upravo kada je
zaplakati htio,
leptir ga je jedan opazio.
Obrisao nježno
vjetriću suze
i na krila ga uze.
I evo, vidimo prijatelje nove
- odletješe kući,
pod granje rascvale zove.


Začarani leptir

Izgubio se plavi leptir
u polju lana.
Ošamutilo ga
nebesko plavetnilo
vrelog ljetnog dana.
Začarale ga modre oči
cvjetova procvalog lana.
Pa mu se činilo,
ili je sve to zaista bilo,
da je zalutao
u Kraljevstvo modrine.
A netko ga je iz daljine zvao:
- Dođi,
dođi u plave čarobne dubine,
cvijetu modrokrili!
Snivaj,
počivaj
u krilu Plavokose
na kraljevskoj modroj svili.


Ljetna skitnja

Bilo je ljeto vruće.
Stavio leptirić
svoj slamnati šeširić
i krenuo od kuće.
Lutao,
skitao,
cijeloga ljeta,
od cvijeta do cvijeta
i stigao skoro
do kraja svijeta.
A kad prva kiša
ohladi dan vrući,
leptirić odluči:
- Dosta mi je skitnje,
ja se vraćam kući!


Ljetni prijatelji

Jednog ljetnog dana,
punog mirisnog zraka,
sklopljeno je
veliko prijateljstvo
između
jednog sunčevog traka,
žarko crvenog maka
i leptira žućaka.
A kad nakon mnogo
pričanja,
smijeha i plesa,
najaviše svoj dolazak
jesen, kiše i sjeta,
tri prijatelja
na odlasku si mahnuše:
- Doviđenja, doviđenja,
do sljedećeg ljeta!


Oproštaj leptira i ruže

Vrt je na blijedom suncu
venuo u tuzi.
Posljednji leptir je sletio
na oproštaj posljednjoj ruži.
Bijeli leptir
i ruža je bijela.
Samo su suze crne i mutne
što kapaju ruži pored čela.
- Ne plači
opet ću ti na proljeće cvasti.
I još ću ljepša biti,
i više mirisati.
- Ti ćeš cvasti,
no ja se ne ću više probuditi,
leptiri jednom žive.
Taj tren sunce razgrne
  oblake sive
i zadnji put leptiru krila
pozlati
a suza se u sjajni
dragulj pretvorila.
I osmijeh ruži
i njenom leptiru
na trenutak vrati.


Uspavanka za gusjenicu

Spavaj, spavaj, spavaj,
mala gusjenice,
u toplini svoje
meke kukuljice.
Snivaj, snivaj, snivaj,
mala gusjenice,
livade i sunce,
modre potočnice.
Sanjaj, sanjaj, sanjaj,
dok ti noćna vila
od svilenog platna
kroji zlatna krila.
 Pa zorom svijet
 nek pozdravi malog
 prekrasnog leptira.