27. kolovoza 2013.

Kišobran, jesen i kesten (Vera Zemunić)

Draga dječice, naša poznata književnica Vera Zemunić vas daruje jednom prekrasnom zbirkom pjesama o jeseni - "Kišobran, jesen i kesten", a možetu ju u PDF formatu preuzeti OVDJE ili klikom na sliku. Uživajte čitajući!
 

U voćnjaku šljive,
u šumi gljive.
Pod stablom orasi,
popadalo lišće zlatno
dvorište školsko krasi.
Na trsovima grozdovi zreli,
lasta s kovčegom
na jug se seli.
Sunce spava sve duže,
pčele se umorile,
tuguju ruže,
a magla
postaje haljina brezina stabla.
Na zimski san
odlaze kratki rukavi,
baka se s paprikom
i pekmezom bavi.
Na terasama
pripremljene su krizanteme
- sve su to
jesenske teme.
____________________________
 
Nedavno stigli su.
Razmjenjuju se bistri, sunčani
i sivi, kišni dani.
Izvlače se spremljene majice,
a sutradan
odijevaju se kišne kabanice
i šire kišobrani.
Lišće s pločnika
bježi pred romobilom,
sunce zlatnike baca
kroz prozore otvorene širom.
A sutradan vjetar bez najave
u sve uglove se zalijeće
i đaci zakapčaju jaknice,
a mame žurno s balkona
pospremaju posljednje cvijeće.
___________________________
 
 ~ R U J A N ~
 
ZLATNI DAN
 
Jutarnje biserje
s lista
na suncu
zlatno zablista.
A onda
od toplog sunca sneno,
od sjetnog pjevanja
šuštećeg lišća
opijeno,
na svili zlatnog vanjkušića
utone u san.
Jesenji zlatni je dan.
______________________
 
JESENJI MASLAČAK
 
Proljeće došlo
- maslačak cvate.
Livade se zlate.
Proljeće prošlo.
Maslačku je bilo žao,
ali je i dalje
uporno cvao.
Evo i ljeta!
Proljetnog cvijeća više nema,
ali maslačak i dalje cvjeta.
Jesen je tu
- njemu ne smeta.
Već je početak zlatnog listopada,
a maslačak se još uvijek zlati
na travnjacima našega grada.
_________________________

DAROVI ZA TETU
 
Šarena povorka,
dva po dva u redu,
i dosta glasno
krenula
pred podne sunčano i krasno.
Smjer: nedaleko od vrtića.
Cilj?
Natjecanje između
malih dječaka
i isto takvih djevojčica:
- tko će pobrati
za tetu
više žutih listića
i kestenjavih kestenčića.
___________________________
 
JESENSKO CVIJEĆE
 
Žute, narančaste
i purpurne boje,
pa žarko crvene i još crvenije.
U bakinom cvjetnjaku
sve se šareni:
jesenje cvijeće – rascvale dalije.
I dok se dalije rumene i zlate,
s druge strane puteljka
cvatu lijepe kate.
Ljubičaste tamne,
ljubičaste nježne,
u raskoši boja i bijele su, snježne.
Nema leptira,
ni violina cvrčkova ne svira.
Tek poneka bubica
na srkljaj meda svrati.
No, sunce ih tješi,
miluje i zlati.
____________________________
 
OPROŠTAJ LEPTIRA I RUŽE
 
Vrt je na blijedom suncu
venuo u tuzi.
Posljednji leptir je sletio
na oproštaj posljednjoj ruži.
Bijeli leptir
i ruža je bijela.
Samo su suze crne, mutne
što kapaju ruži posred čela.
- Ne plači,
ja ću ti opet na proljeće cvasti
i još ću ti ljepša biti,
više mirisati.
- Ti ćeš cvasti,
no ja se više neću probuditi,
leptiri jednom žive.
Taj tren sunce razgrne oblake sive
i zadnji put leptiru krila
pozlati,
a suza se u sjajni dragulj pretvorila.
I osmijeh ruži i njenom leptiru
na trenutak vrati.
__________________________
 
PAUK ROMANTIČAR
 
Ljeta više nema.
Svi pauci mreže pospremaju,
u svojim rupama neki već drijemaju.
Samo jedan pauk
još se ne sprema
- gospodin P. Muholović,
evo baš penje se uz jedan borić.
- Nemam vremena sjesti,
moram još mnogo toga isplesti.
Danas sam ispleo
srebrni mrežasti šal
i našoj bijeloj ruži,
da se ne prehladi,
odnio joj na dar.
Jer ja sam prije svega
ljubitelj prirode
i romantičar.
______________________________

BUBAMARINO DOVIĐENJA
 
I bubamara
na počinak se sprema.
Slastica – biljnih uši već nigdje nema,
a što drugo ona može jesti?
- Dosta je bilo trčanja cijelog ljeta,
od ruže do krumpirovog cvijeta,
trebam malo i sjesti.
I slijetanja,
preletjela sam livade mnoge.
Bole me i krila i noge.
I krene bubamara
svojoj zimskoj kući,
toploj rupici pod lipovu koru.
Mahnut će za doviđenja,
zaključati vrata
i zastore navući
na malom prozoru.
Da mraz, već putujući,
ne može ući.
_________________________
 
RUJAN U VOĆNJAKU
 
- Brzo k meni!
Brzo k meni! –
zove voćnjak u jeseni.
Pozvani ste
svi po redu.
S košarama
u rukama
zagledajte po voćkama.
Kruške mirišu po medu,
jabuke se smiješe slatko.
Svi u berbu!
Rujan, djeco, traje kratko.
________________________

POZIV

Od ranojesenskih dana
jabuka čeka
narumenjena, namirisana.
Dozivala je djecu
zrela i nasmijana:
- Što čekate? -
nestrpljivo poskakuje
slatki plod na grani.
- Požurite dok ne stignu
gosti nepozvani!
Odazvali se pozivu rado
mali sladokusci
i Lado i Vlado.
Njihove noge bose
bile su brže od gladne ose.
A jež je prošao
baš kao i osa:
Lana mu jabuku iz trave
uzela ispred nosa.
________________________

STANARI
 
Uhvatili crva na djelu
kako se uvlači
u jabuku rumenu, zrelu.
- Hej ti, bezobrazni,
izlazi van!
Ovo je naš,
a ne tvoj stan!
- Molim, a tko ste vi?
- Mi smo također crvi,
ali smo došli prvi.
Baš tada ubere jabuku Milovan.
- Crvi, svi se kupite van!
_________________________
BERBA ŠLJIVA
 
Bila je Iva
u berbi šljiva.
Zreli plodovi plavi
popadali po travi.
Pojela je Iva
zdjelicu šljiva,
a tri se šljive,
slatke, mirišljive,
skrile u koprive.
Drugog ih jutra
pojele
pčele.
_____________________
LJUTA OSA
 
Sjela osa
nasred nosa
kruške zrele.
Plod su u med pretvorile
ranog rujna zrake vrele.
Kruška, debela i slatka,
osi bila radost kratka.
S tanke grane
dolje pala.
Dočeka ju ruka mala.
 - Grano, hvala!
Ljuta osa
ljutog nosa
ljutito je odzujala.
________________________

VOĆNA LJUBAV
 
Poljubio Vedran krušku
u njezinu slatku njušku.
A ona
od poljupca toga vrela
postala još više zrela
i slađa
više od bombona.
Kakva sreća!
- zavidna joj kruška druga.
Dovikuje kruška treća:
- Hej, Vedrane,
uberi i mene s grane!
Ja sam slađa,
ja sam veća.
_______________________

JESEN I KRUŠKA
 
Jesen je.
Vjetar je odnekud popuhnuo naglo.
 Lišće zašušti
 i s grane pod stablo
 pala je kruška.
 Na lišće u travi.
Baš dobro,
jer mogla je lako
zaraditi kvrgicu na glavi.
Bilo joj je meko
pa spremi se na san,
kad li u lišću nešto zašuška.
- Dolazi netko!
Istoga časa i sasvim blizu
izviri mala šiljasta njuška.
Jež! Zamirisala mu
medena kruška.
 U zadnji tren krušku spasila je Petra,
 bila je brža za tri centimetra.
__________________________
JEŽEVA JESENSKA PRIČA
 
Jesen je rana.
Šuma sva je zlatna,
topla i suncem obasjana.
Jedan se ježić
veselo šumom skitao,
za kućicu svoju
nije ni pitao.
A onda u daljini
oblak se tamni strogo natmurio.
Ježić se brže bolje požurio,
stigao doma na vrijeme
i u lišće se ušušurio.
 I začas jesen krasna
 postade jesen kasna.
__________________________

LOPTICA OD LIŠĆA
 
Požurio ježić
u voćnjak po kruške.
U predvečerje
da izbjegne pogledu čuvara,
no za svaki slučaj
po lišću kreće se potrbuške.
- Moram biti tih
i bit će sve u redu –
a srce burno mu udara.
- Ako me uho ne vara,
lišće čudno diše,
a ako imam zdrave oči,
lopta od lišća
pod kruškom gmiže.
- Hm, čudna lopta,
umjesto da skoči –
pametno zaključi Floki
i padne u san duboki.
____________________

DUNJE MIRISAVE
 
Mirisale dunje
na granama.
Toliko su mirisale
da su nježne bube male
sve u nesvijest popadale.
Došla mama
s košarama.
- Odsad ćete mirisati
u sobama.
I zbilja,
čim bi tko u sobu stao,
u nesvijest bi namah pao.
Na ormaru
u tri reda poslagane
broje dane.
Čime li su namirisane?
_____________________

JABUKOVAČA
 
Ispružio vrat znatiželjan kos,
upotrijebio četvore oči,
a još više nos.
Izvirivao s grane,
a onda se spustio niže,
na dvorišni plot
da bi bio što bliže.
Vreća do vreće s jabukama
na hrpu se slažu.
Djed Jura pokreće kotač na stroju,
a Jožek i Jana pomažu.
I baki su posla pune ruke.
- Sirote jabuke,
stroj ih melje –
tužno si misli kos.
No u kačici veselo grgolji,
puni se slatkim mlazom
dok odzvanja pjesma kotača:
- Jabukovača, jabukovača…
napitak zdravi, najbolji.
_______________________

MARMELDA
 
- Što to mama i baka
pod strehom kuće rade? -
pitao se mačak glasno
trljajući od sna oči.
- Miriši mi nešto slasno.
Što to rade? -
s krova vrabac
bliže skoči.
- To je miris marmelade! -
vikne mravac
i treščicu s leđa baci.
- Hej mravci!
I zazviždi u zviždaljku
i zalupa u udaraljku.
Pa dok rekao si: guba!
Povorka do vrta duga
- klac! klac! klac!
Do kotlića i lončića,
do kuhača i kutlača.
Mljac, mljac, mljac!
Tako vam to biva
u sezoni šljiva.
______________________

U VINOGRADU
 
Cvrčak pjeva: zri, zri...
Grožđe zri,
mošt već vri.
Već su spremne bačve tri.
Na grozdu je medna rosa,
njome puni vrčić osa.
Sunce sklizne
niz zlatni slap,
pa ukrade osi kap.
Grožđe zri.
Zasviraše cvrčka tri:
zri, zri,
zri, zri, zri...
_____________________

MOŠT
 
Proširio se brijegovima glas:
berba je bila, a grožđe
u preši je baš ovaj čas!
Prve stigoše ose: Evo nas!
 Koliko košta?
 Koliko košta?
 Molim tri vrča mošta!
Molim čašu s tri kocke leda!
Procurio mlaz tekućeg meda.
Navalili bumbari – bećari,
čak i krt, revni rudar stari.
A gazda Martin, što će?
Nalijeva,
dolijeva,
prelijeva
- zna se da grožđe je najbolje voće,
a njegov mošt
najbolje kakvoće.
I svak,
kum, susjed, bumbar, mrav ili jelenak
njegov je gost.
____________________

STRAŠILO U NEVOLJI
 
Jedno strašilo
jaukalo je u polju:
- Uvalio sam se
u veliku nevolju!
- Sunce je toplo sjalo,
prevarilo me i uspavalo.
A vrapci,
čvorci
i škvorci,
i svračak
pa čak i jedan mačak
to jedva dočekali,
navalili na kukuruz
i suncokret
i pola pozobali.
- Jao, nevolje!
Za život nemam volje.
Siroto strašilo.
Razumijemo čvorce
i škvorce,
ali što je tom mačku, zaboga, bilo?
______________________

BUNDEVE
 
Polje bundeva.
Veliki listovi
i dvije kitnjaste vriježe.
U njihovoj sjeni
debele bundeve leže-
Oblak ih kišom zalijeva,
a sunce toplinu na njih izlijeva.
- Uh, kakva sam sitna bila,
a sada imam barem deset kila,
- hvali se jedna.
Druga misli
 da je više vrijedna:
- Od mene bi slatka
 gibanica bila.
Uto, evo Ivana i strica
i u času puna bi
do vrha prikolica.
Uzalud se jedna u kukuruz skrila.
_________________________

RAZGOVOR U VREĆI
 
Na rubu raskopanog polja
dva krumpira razgovaraju u vreći.
- Može li se pripisati sreći
što smo ovdje ovako natrpani?
Ili bi bilo ljepše nam vani?
- Ha, to ne znamo za sada.
Ipak, bit će zanimljivo
putovati do grada.
- Malo mi je krivo
ostaviti ovu našu njivu,
zlatne kukuruze
i susjedu šljivu.
- Sjećaš li se naših zelenih stabljika
s bijelim cvjetovima?
I među njima
dragih pčelica?
- Bilo je i borbe,
sjećaš se napasnica
zlih buba zlatica?...
A tada ho-ruk!
Tata i susjed počeše tovariti.
Tko zna što će s njima još biti…
_______________________

ČUDNI DJEDOVI
 
Njiva s desetak redi
i stabljike čvrste, visoke.
Na svakoj po nekoliko
djedova sjedi
s kosom mrkom, a brci im dugi.
Prsluci im, ljetos zeleni,
na suncu posmeđili.
Iz njih izvirili
žuti, zamalo zlatni zubi.
Jutros berači se
među njima razmilili.
- Gle, kakvi klipovi,
bit će puni kukuružnjaci.
Djedovi-klipovi
ostaše bez brkova i brade
i goli,
no griju ih sunčevi zraci,
pa još više zriju.
Imat će koke čime da se slade. 
_________________________

POZIVNICA ZA PLES
 
Danas se sprema svečani bal
na poljani
iza crkve – ali u zraku.
- Svi ste pozvani,
no molimo, obvezno je
doći u fraku.
Sve pristigle uzvanice
bile su lastavice.
One su jedine imale frak
(tako je bilo i lani).
Plesalo se, plesalo,
dok nije pao mrak.
Sutradan stigla je zamolba
ostalih ptica:
- Ubuduće,
kad se proslavljaju
kakvi značajni dani – molimo
da ne bude obvezan frak,
pa da moramo ostati kod kuće.
__________________________

OPROŠTAJ S DOMOM
 
Sa svojim domom
pod trošnim krovom
lasta
se oprašta.
Zadrhti nehotice.
Kamo zapravo ide?
Ne boj se, lastavice!
Na putu tom
naći ćeš drugi dom.
Drevne piramide
i palme
i toplo sunce juga
nude ti gnijezdo
nakon leta duga.
Nestat će tvoja tuga.
Jer stari dom tvoj te čeka
kada se k nama vratiš izdaleka.
__________________________

CRNO-BIJELA OGRLICA
 
Nanizale crno-bijelo
žice
lastavice.
Crno-bijelom ogrlicom
ukrasile su
nam ulice.
Posipaše modro nebo
crnim biserima
i u lijetu zamahnule
za oproštaj svima.
- Zbogom, zbogom! –
viknuše krovovima sela pod sobom.
Odmahuju im djeca s prozora:
- Sretno preko mora!
________________________

KRALJEVSKA PTICA
 
Rujanske topline sve manje biva,
strništa su boje meda.
Prema zapadu sunce uplovljava.
Iz kupiništa
oprezno viri fazanova glava,
to vitez je šuma i njiva.
Boje dragulja
privukoše lovca što pušku drži.
Bum!
No fazan je bio brži.
- Oh, oh, oh!
Kraljevska sam ptica,
a umalo sam ostao bez repa
duga, prelijepa.
Oglasi se suncokret
sa susjednog polja:
- Dobro si još i prošao,
ja sam bez glave ostao.
Još davno,
no još stojim ravno.
_______________________

OBITELJ IZ BARE
 
Patke u bari postale su
bezvoljne i tužne:
- Kako smo ružne!
Perje nam otpada,
što ćemo sada?
No za malo dana
raduju se – pune su sjajnog perja,
evo ljepotana.
Stigle za patkice smeđe pelerine,
a braći
smaragdnozeleni ogrtači.
I bijele ogrlice oko vrata.
- Spremni smo za put! –
s kovčegom pod krilom najavi tata.
Posljednji žabac iz trščaka
ugleda let visokog jata.
U obliku slova Ve.
Odahne i sretan zapjeva:
- Kre, kre, kre…
_____________________

NEGDJE U MULJU
 
Obitelj Žabača Kreketača
pretvorila se u obitelj spavača.
Negdje u mulju,
u gustom vodenom ljulju
čuje se samo: puh, puh, puuuh!
Tek ponekad obitelji glava,
dok ostali broj puhača spava,
Žabač Kreketač
izviri i pita:
- Što ima novo? Što ima novo?
Vodena koka
uvijek spremna na trač
zakvokoće...
A Kreketač
u bijeg se da u tren oka.
Voda nad njim tek malo zaklokoće.
I opet su svi u snu
tamo na dnu.
_______________________

MRAZOVCI
 
Već puste postaše sjenokoše,
a onda mrazovci iznikoše.
Okupali se u magli
mliječnoj, bjeličastoj,
svaki u košuljici ljubičastoj.
- Oh, kako sam krasna! -
usklikne livada.
- Opet sam cvjetna,
ponovno sam mlada.
I pčelica se razveseli cvijetu.
- Ne, ne dolazi k meni!
Iz moje čaše meda ne poželi,
ako još kaniš radovat se svijetu,
mrazovac veli.
Ja sam samo ukras
i vjesnik jeseni.
_______________________

JESENJA MJESEČINA
 
U noć jesensku sjetnu
pošao mjesec u šetnju.
U toplu rujansku večer
odlučio da se malo prošeće.
A da ne bi sasvim  besposlen bio,
sa sobom vrećicu srebra ponio.
Vrećicu srebra
i bočicu zlata,
pa krene stazom zvjezdanog jata.
Na svaku zvijezdu
tri kapi kapnuo,
a srebro je dolje
na zemlju rasuo.
Srebrnom kišom preplavi se šuma,
rijeka i cesta,
zasjaše krovovi kuća.
Čarolija potraja sve do svanuća
kad mjesec
dolaskom zore nesta.
__________________________

RUJANSKE KIŠE
 
Topla kiša
zlatna, sunčana
pala je prvih rujanskih dana,
A zatim od lišća kiša.
Sručila se sa svih stabala i grana,
pokrila stazu,
sakrila miša.
A na kraju
i mokra kiša pala.
Padala, padala, padala,
prestati nije znala.
Iz velike torbe crnog oblaka.
 Jao meni!
Zavapi bubica mala.
 Daj, kaže joj svraka -
bit će još lijepih dana
cijele jeseni.
___________________________
 
SUNČANI JESENJI DAN
 
Iz kućice na istoku
izvirio dan,
U očima mu
i među prstima
još je uvijek san.
Noć mu je ostavila
na stoliću
raspored i plan.
- Kiša će!
Obuci pulover
i uzmi kišobran.
- Ma kakvi!
Uzimam suncobran!
Znam
bez oblačka bit će
današnji nam dan,
topli, osunčan.
Pun smijeha i razigran.
_________________________
 
~  L I S T O P A D ~
 
ZLATNI LISTOPAD
 
Preplavio grad
zlatni listopad.
Još jutros je bio skriven,
gustom  maglom obavijen,
a onda gle!
Pojavi se iznenada
usred grada.
Sivu halju raskopčao,
sunčano se nasmijao.
S krošnje stabla
zlatnike je rasipao.
- Bako, bako!
Gle, dukata!
- povikala unučica.
Baki puna torba zlata,
a na Maji
zlatnolista ogrlica.
___________________
 
NA  JEZERU
 
Plovi kao po ogledalu zelenom
bijela ptica.
Labudica.
Ponosno joj uzdignuta glava,
nepomična, kao da spava.
- Igraj se s nama -
padajuć lišće ju zvalo.
- Ne budi sama.
Skoro ni nas, ni sunca neće biti.
U sivi plašt magla će
i park i jezero skriti.
- Poleti s nama -
jato s visina ju zvalo.
- Uskoro sva će biti
zasuta pahuljama.
A labudica ne sluša,
ili zaista spava?
Oko nje zlatne boje
i vedrina neba plava.
______________________

MALO JESENSKE BUKE
 
U parku. Tihi  je dan,
zlatnom prašinom napudran.
Modar i plavetan,
žut i kestenjavi,
a narančastom kapicom na glavi.
Javor tiho mrmori
(ili možda govori):
-Sanjiv sam,
želio bih malo mira,
a netko buči.
-Ma to vjetar u mojim granama svira,
kako ti nije jasno -
kesten ga pouči.
-Samo malo preglasno.
A još kad tvoji plodovi počnu padati...
I Stanko i Janko,
Marko i Darko
počnu za njima skakati,
Ha, ha, ha, ha, ha!
-Ha, ha, ha...-
zaore stabla sva.
Javoru ne preostaje,
već zimi spavati.
_________________________
 
KESTENI
 
Kestenjar vikao:
-Kesteni pečeni,
kesteni vrući!
Požurite,
kupite,
ponesite i kući!
I svi se požurili
da bi prvi kupili.
Uskoro dječaci
postaše čađavci,
a curice
čađavice
šetale se niz ulice.
_______________________
 
DIVLJI KESTEN ŠALJIVAC
 
Dok se je šetao po parku
nešto je palo na glavu Darku.
Tonk!
Zvooonk!
-zazvonilo u glavi.
Pred očima se
zacrni, zaplavi,
a onda zelenog ježa spazi u travi.
-Ha, ha, ha! Ha, ha, ha!
Zaorila stabla sva.
-Hi, hi, hi! Hi, hi, hi!
Smijali se svi.
I Darko
i dječaci.
-Baš su šaljivi
ovi kesteni divljaci.
____________________________

LETENJE BEZ KRILA
 
Tko zna letjeti,
a krila nema?
Samo za neznalice to je dilema.
Zna letjeti svaki
javorov list
i to ne kad je zelen,
već kad ga oboja jesenji kist.
Prvo ga svjetlijom,
pa zatim žutom bojom oboji
i tad se tako uljepšan
list od doma odvoji.
U lijetu žutom košuljom zašušti
i sasvim tiho
na meku travu se spusti.
Tada i ostali žuto odjenu,
pa za njim krenu.
A kad i posljednji na zemlju slete,
dojuri sjeverac i
- sve ih pomete.
__________________________
 
VJETAR POMETAČ
 
Našao se vjetar na cesti.
Jesen je
- treba lišće pomesti.
Meo on,
meo, meo,
a onda je morao sjesti.
Umorio se,
znoj s njega lije,
a lišća na cesti
još više nego prije.
Srdit je:
- E, sad će dalje
netko drugi morati mesti!
________________________
 
KAD SE VJETAR RAZLJUTI
 
Znate li što radi vjetar
kad je ljut?
Prvo, lišće satjera
na hrpu u kut.
I onog što je suh,
i onog čokoladnog,
i onog što je žut.
Uskovitla dim crni
iz dimnjaka
i natjera na kašalj
nekog malog đaka.
Sa sirotog stabla
zadnju jabuku
strese
i nepročitano pismo
djevojčici iz ruku
odnese.
Baš je zločest vjetar kad je ljut.
Sva sreća nije ljut
svakiput.
________________________
 
USPUHANI VJETAR

Usred mirnog dana
odnekud evo vjetra.
 I vjetar je toliko puhao,
 da se sav uspuhao.
 I toliko je trčao,
 da se sav ustrčao.
 Nije mogao stati,
 toliko je bio u brzini,
 i mira nije Laninoj haljini,
 ni njenom balonu dao.
 U krošnju stabla se zaletio
 i tamo se zapetljao.
I sve je opet bilo
kako je i moralo biti
usred jesenjeg dana
- sunce, blagi lahor
i nasmijana Lana.
___________________________

JESENJA TRKA
 
Utrkivali se
Vedran
i suhi list jedan.
Trči Vedran
što više može,
no list i vjetar
u par se slože.
Pa skoče, polete,
u zrak se dignu,
u zadnjoj sekundi
dječaka prestignu.
- No, Vedrane, što imaš reći?
- Nastavit ćemo slijedeće jeseni
kad budem bio za glavu veći.
_________________________
 
JESEN U ŠUMI

Pao žir
na šešir
stričeka vrganja.
Baš u vrijeme
dok vrganjček
još o ljetu sanja.
Od žirova skoka
gljivac je potresen.
- Gle, šuma se
 pozlatila,
pa zar je već jesen?!
______________________
 
ŠUMSKA ČAROLIJA
 
Kad jesen na šumsku stazu zakorači,
šuma se u zlatno presvlači.
Svako je drvo,
svaka grana
zlatnim prahom posipana.
I svaki list prije nego je pao
u zlatno se presvukao.
I rep prepelica,
i ševina krila
od tolikog sjaja
zlaćana su bila.
A kad je zraka sunca
postelju našla u sjeni paprati,
poviče šumi:
- Vrijeme je za spati!
I sutra je dan.
Listopad tad magleno dahne,
šarenom lepezom još jednom zamahne
i šuma utone u san.
__________________________

BODLJIKAVA SVAĐA
 
Jedan kesten
i jedan jež
malo se posvađali.
Malo se svađali,
a onda i potukli.
I jedan i drugi
deblji kraj izvukli:
jež kestena izbodljikao,
a kesten ježa nabodljikao.
I sve to
zbog jednog suhog šumskog lista
kojeg su oba za jastuk odabrali,
iako je sasvim blizu
istih takvih bilo trista.
Što ćeš, kad su tvrdoglavi.
_______________________

ŽIROVI SKAKAČI
 
Dva mala žira
nemaju mira.
Lišće već jako šušti,
kiša već često pljušti,
stigli jesenji dani,
a njih dvojica
još na grani.
Njima se skače.
Da ih barem vjetar jače
protrese
i zajedno s lišćem
u ritmu jesenjeg plesa ponese.
Ispod njih, tamo dolje,
meki je jastuk
od šarenog lišća čitav plast.
No, neda tata hrast.
Čvrsto ih drži za kapice
i veli:
- Još nije vrijeme za svijet bijeli.
______________________

POSLASTICE ZA VJEVERICE
 
U ljeskovom gaju jutros
vjeverica ugledala
tri zelena zamotuljka.
Zamahnula smeđim repom
poput veselog vrtuljka.
- Hej, brate Riđi!
Siđi!
- Tu se kriju
poslastice za nas razne.
Fiju!
Zafijuče rep kroz zrak.
Krak, krak, krak!
Padale su s grana ljuske prazne.
Sladili se cijelog dana.
- Sutra ćete s vrećicama -
zapovijedila im mama
- u ljeskov gaj sve do mraka
u pobiranje lješnjaka.
________________________

GLJIVE U ŠETNJI
 
Kiša romonila,
romonila.
Smeđoglava gljiva
iz lišća je izvirila.
Po šumi je pogledala
i ostale glasno zvala:
- Djeco,
uzmite šešir i kišobran
i brzo van!
Upravo je prekrasan dan
za šetnju šumskim stazama.
I u tren
stotinjak stvorenja
sa smeđim kapama
iz lišća iskočiše.
Svu šumu smijehom ispuniše.
Uz romon kiše.
_________________________

U BERBI VRGANJA
 
Pošle u šumu Tanja
i Janja
da za večeru
naberu vrganja.
I dok su ruke marljive Janje
među lišćem tražile vrganje,
Tanja je sjela na panj
i čekala da joj na noge
došeće vrganj.
Vidjeli to vrganji,
pa se dogovorili
i svi su potrčali Janji.
Sve do kuće čudila se Tanja
kako to ona ostade bez vrganja.
_____________________

ZABRINUTI ZEKO
 
Zabrinuo se zeko,
strah ga lovi:
- Već čitav tjedan
čuju se zvuci čudni i novi.
- To šušti lišće dok pada,
lupkaju loptice šišarica.
Zvuci jeseni -
uči ga šumska mudrilica.
I ne brini se,
jer su ti leđa
postala smeđa,
ni lisica te primijetiti neće -
tješi ga sova.
No, hoće li imati sreće
kad počne sezona lova,
šuma se prorijedi,
a polja potpuno opuste?
Pa zečiću će pomoći
prijateljica magla
- skriti će ga u svoje
jastuke sive, guste.
_______________________

VJEVERICA DOMAĆICA
 
Cijelu jesen vjeverica
nema mira
dok ne skupi punu vreću
zrela žira.
I pol vreće šišarica
i bukvica.
A kad joj se vjetar javi:
- Spremaj se,
idemo u berbu oraha! -
cijele zime za nju nema
više straha.
Kao gost na sam Božić
kod vjeverice
pri orehnjači
neki gladni šumski stvor
će se naći.
______________________

SUSJEDA VJEVERICA
 
Za susjednu vjevericu
spremiti zimnicu
prava je drama,
jer sve mora sama.
Desetak puta svakoga sata
trčati mora sa sedmog kata
- u bukvik
po bukvice,
u grabrik
po šišarice,
u gljivik
po pečurke,
u hrastik
po žiruljke.
Oko vrata joj puna vreća,
na repu torba još veća.
Što se može
- duga je zima,
a u kući tri smočnice ima.
- Ovako ne može više.
Na proljeće postat ću mama,
pa ne ću više sama.
______________________

HRABRI MRAVULJCI
 
Jako se začudio
jednog jutra zeko
ugledavši tri mrava
da jure po šumi uzduž i poprijeko.
- Ta već je listopad mjesec na izmaku,
što radite vani
na tom oštrom zraku?
- Mnogo nas ima,
a duga je zima.
Koristimo svaku
sunčevu zraku
da nam u smočnici što više ima.
A kad su hranom mravinjak
napunili mravi,
čuo se povik:
- Portiru, glavna vrata zabravi!
_______________________

JESENSKA SKITNJA
 
Jesenji vjetar potepuh
i hrastov listić suh
krenili u svijet bijeli.
Ruku pod ruku
poljem poletjeli.
Skitali su oni čitave jeseni,
danju razigrani,
a noć bi prosanjali
u plastu sijena sjeni.
A onda stigoše
Studenog dani posrebreni,
pa vjetar potepuh
i hrastov listić suh
jedan drugome zbogom rekoše.
List će za koji dan
pod snijegom utonuti u zimski san,
a vjetar odjenuti bundu bijelu
i raznositi naramke pahulja
po šumi, njivama,
po selu...
_____________________

NEBO U SIVOM
 
Kad jednom oblaci
prekriju nebo cijelo
- što li to znači?
Znači
da se nebo presvlači.
Svoje modro odijelo
svlači
i drugo, sive boje, oblači.
I sivi ogrtač do poda.
- Dosta mi je modrine,
sivo je moda.
- Još samo da stavim
šešir od crnog pliša.
I krene, svo u tamnom,
a taman postane i dan.
Zapljušti zemljom kiša.
Lana otvori cvjetni,
a baka crni kišobran.
_____________________

MALI TUŽNI KIŠOBRAN
 
- Oh i danas je krasan
tmuran i kišni dan,
a ja sam ovdje zarobljen
i stalno sam.
Mali crveni kišobran
kroz prozor tužno promatra
povorku kišobrana.
Tok, tok, tok!
- po njima veselo kiša pada.
Njegova Dana
navuče onu ružnu kabanicu
i takva hoda ulicama grada.
Oh, da je njemu
izaći na ulicu
i vratiti se mokar od kiše.
- Mali crveni kišobran
zatvoren u sobi
suze tuge briše.
____________________

~ S T U D E N I ~
 
GOSPODIN STUDENI
 
Stigao vlak,
iz nepoznatog, izdaleka.
Zviždanje lokomotive
 vjetra sjevernog jeka.
Dan je magleni,
dan je sneni.
Studeni,
otmjeni gospodin, ozbiljni,
a tamnim šeširom
i u sivom kaputu
izlazi.
I uputi se po šumskoj stazi
skidajući lišću boju žutu.
Gole grane suze nižu.
Studeni ih redom tješi:
- Uskoro
bijele vam haljine stižu.
_____________________

KRIZANTEME
 
Još jučer dani su bili tmurni,
tužno sivilo.
A današnje jutro,
iako sunca nigdje nije bilo,
pretvorilo se u zlatni dan.
- Mislim da me varaju oči -
sa sive će grane vrabac cvrgudan.
- Mislim da je san.
Gle, sunaca mnoštvo po gradu,
na sve strane -
nagleda se s krova i golub gaćan.
Sunca? Da, cvjetna sunca,
lopte zlatnožute.
Puna ih tržnica,
košare, buketi.
Sjede u naručju mama i bakica,
sjetom odišu.
Zlatne, a tužne,
mirišu na kišu.
Zlatni buketi.
Dan je Svih Svetih.
____________________
 
JESEN ODLAZAK SPREMA
 
Nebo raskopčalo
svoj ogrtač sivi.
Iz nutarnjeg džepa mu
sunce-dukat izviri.
- Poljubi me, poljubi!
Dotakni me malo! -
poviče dolje zemlja.
- Topline sam željna.
- I nama jedna
topla zraka treba -
par tužnih ptića se javi.
Sunce poljubi zemlju,
podraga malog vrapca po glavi,
pa skoči u džep sivog neba.
I tek se još jednom kratko
kroz rupicu za puce pojavi.
______________________

LIST OPTIMIST
 
Zbogom, zbogom, zbogom!
- dovikivali su listovi
onima iznad sebe
i onima pod sobom.
Stabla hrastova
plakala su zlatno.
Samo se jedan list,
malen, ali žilav
pretvorio u klatno.
Ipak je jesen
ubrala i taj list,
no
- Doviđenja! A ne zbogom -
mahnuo je suncu
mali optimist.
______________________

ŽELJA HRASTOVOG LISTA
 
Jedan je hrastov list
padao,
padao....
Dok je padao,
vruće se nadao
da će ga nježno vjetrić blag
spustiti
pred medine kućice prag.
Pa kada studen
šumom zamrazi
i po šumskoj stazi
pahulje zabijele,
da on i medvjedić
u zimskom snu
toplu posteljicu do proljeća dijele.
- Moj prijatelj medvjedić
to isto bi želio.
O, kad bi vjetar
tako dobar bio!
_____________________

CRVENI GLOG I CRVENDAĆ
 
Obzor u daljini
obrubljen šumom gustom,
a sunce kasnojesensko, mutno.
Na pašnjaku pustom,
u nepreglednoj širini
tek raste grm gloga.
- Ima li što novoga?
Ima li što dobroga? -
zapitkuje se na vrhu grma
vrckavi crvendać.
- Ništa, sve je nezanimljivo,
pustoš i tek koji drač.
- Zato sam ja tu.
Svakog dana, sve do mraza
sve dok ne zaspiš u zimskom snu.
I prijateljstvo klapa:
Tako se lijepo slažu
crvene bobice gloga
i crvendačeva crvena kapa.
_____________________

VRABAC BESKUĆARAC
 
Ugledao je
vrabac
beskućarac
lastino gnijezdo prazno.
Razveselio se
smrznuti vrabac
i useli svoje pokućstvo razno.
Popravio rasklimana vrata,
učvrstio zidove s još malo blata.
Pazio da krov ne prokišnjava
i evo, već bezbrižno spava.
Kada jednog dana
pojavi se lasta na vratima stana,
postati će vrabac
opet beskućarac.
No to mu problem neće biti.
Do zime mu kuća
potrebna neće biti.
____________________
 
MOKRA ŠETNJA
 
Pošla u šetnju jedna kap.
Nestašna, mala
skakutava kap.
Tap, tap, tap!
Kad li evo kiše
usred sunčana dana,
a jadna kapljica bez kišobrana.
Cap, cap, cap!
Kapljica mokra,
pokušala da zbriše,
no kiša pada, pada sve više.
Šljap, šljap, šljap!
Vraća se kap,
s nje se sve cijedi.
I kiša stala
- tap, taap..., taaaap...!
- Baš šteta!
Današnja šetnja ništa ne vrijedi.
______________________

KASNA JE JESEN
 
Lišće kao kiša curi,
smeđe i u odijelu žutu.
Vjetar ga šumeći
pobire po putu.
Lasta nema, tek vrapci
na žice sjedaju.
Sunčeve mutne zrake
na dvorišta pusta
i voćnjake puste gledaju.
I kako bakica u izlizanom kaputu
sjedi na stoličici u kutu.
Napola uvela kruška
koja još nije pala,
stresla se od krika vrane
što je na granu iznad nje stala.
U praznom povrtnjaku
mravi se žure još više.
Samo vrapci u grmljaku
svađaju se među sobom:
- Hoće li? Ne će li?
Hoće li, ne će li biti kiše?
______________________

MAGLA
 
Magla, magla...
Cestom se provlači,
obavija stabla.
U njoj se utopile
i crnomrake vrane,
stalni promatrači.
Jedna se čudi:
- Kakva je to moda
da drveće hoda?
- Kupi si naočale,
to su sjene ljudi.
Izranjaju zgrade
iz općeg sivila.
Samo se žute
oči automobila.
_____________________

PRVI MRAZ
 
- Mama! Mama!
Netko je stao na moj repić,
netko u srebrnim čizmicama.
- I još mi se nasmijao,
pa pobjegao.
Još se praši za njim staza -
kunica zlatica mami se žali.
- Ta to je mladi Mrazić,
unuk ljutog starca Mraza.
Voli šale -
napudra biljkama lišće
i štipne za obraz dječake male.
No mladi mraz
pomalo je i čarobnjak bio
- plaštem tek jednom zamahnio
i svaki osušen bokorić čička
srebrom se posrebrio.
____________________

TUŽNI STUDENI
 
Zašto plače list na grani?
Jer su prošli
topli dani.
Zašto krov suze lije?
Jer ga jutrom magla mije.
Zašto plaču krizanteme?
Jer su ptice
tako nijeme.
Zašto plače nebo cijelo?
Jer je zemlju vedrih boja
svu prekrilo sivo velo.
__________________________

TUŽNO SUNCE
 
U rujnu sunce je
veselo sjalo.
U svakom voćnjaku
zastalo malo,
popričalo s dunjama,
jabuke pomilovalo.
U trsju, u društvu cvrčka,
moštom nazdravljalo.
U listopadu
s Jesenkom slikarom
po šumi lutalo.
Na zlatnom lišću drijemalo
pod hrastovom krošnjom starom.
A onda – sunce se sneveseli,
više se ne smije.
Nestale boje,  pčele, ruže,
sve je drukčije.
Sunce spava sve duže,
bez volje je, u blijedom kaputu,
sve kraće je na putu.
_________________________

SNIJEG JE NA PUTU
 
Nema šale,
niti za velike, niti za male.
Gdje su tople hlače,
šalovi, kaputi?
Sjeverac
i ogromni crni oblak
jako su ljuti.
Evo ih sve bliže.
Modri komadićak neba
skrio se u najdaljem kutu
i šuti.
Mjesec je Studeni
i zima stiže.
I sjenica u svom pernatom kaputu
tek izviruje kroz vrata,
glavom klima:
- Sutra je Sveta Kata,
to znači – snijeg je na putu.
Samo da ne bude prehladna zima.