28. svibnja 2013.

Ljubav na tone (Ivo Kobaš)

Izvrsnu zbirku šaljivih ljubavnih pjesmica za djecu - "Ljubav na tone", koju nam velikodušno poklanja njen autor Ivo Kobaš, možete u PDF formatu preuzeti OVDJE ili klikom na sliku.


SRETNA MAGARICA

Presretna je danas
magarčeva žena:
donio joj magarac
čitav tovar sijena!

I još vedro vode
hladne sa izvora,
pa ona uživa
u hladu svog tora.

Puse daje magarcu,
ne zna im se broja:
“Pravi si muškarac,
magarčino moja!”


LJUBAV  NA  TONE

Dala je nježno
slonica slonu
poljubac laki
od jednu tonu.

A ni slon svoju
ljubav ne krije:
vrati joj pusu
od tone dvije!

Ona ženstveno,
tek sa par tona,
kukom zavodno
odgurnu slona.

I on nju nježno,
s tri tone više,
gurnu u žbunje
gdje se i skriše.

Iz te ljubavi,
od puno tona,
slonica rodi
maloga slona!


KUSAVI PAUN

Gazdarica paunu
strogu kaznu dala:
zbog nevaljalosti
rep mu ošišala.

Šepure se okolo
pijevci i purani,
golubovi, pa čak
i vrapci na grani.

Paunu kusavom
svi se redom smiju.
Sa njegovim repom
prave  komediju.

A najgore mu je
što već dva-tri dana
paunica baca
pogled na purana.


SVINJSKA LJUBAV

Krmača se zaljubila
u krmčinu svoga.
Osmijeh s lica cijelog dana
ne skida zbog toga.

Kaljuža se, iz blata joj
sretne oči vire,
a krmak je nježno gledi,
oči mu se šire.

Pa se kraj nje i on pruži,
po blatu se valja,
jer svinjska je ljubav jača
što se više kalja.

Šapuće joj: „Krmačico,
ti si moje zlato!
Sve bih dao za te, dušo,
volim te ko blato!“

A krmaču od tih riječi
cijelu prožme trema,
pa uzvraća ustreptalo:
„Takvog krmka nema!“


TVOR

Kako je samo
nježan taj stvor!
I kako strastven
taj stari tvor.

Kad svoju ženu
vidi, sav gori.
Pun čežnje on joj
zanosno zbori:

„Uz tebe vječno
ostat ću mlad.
Oh, kakva žena!
Oh, kakav smrad!“


LJUTITA PČELA

Na cvijet jedna pčela
sletjet nije htjela.
Veoma je ljuta
što radi za truta,
dok on zabušava,
u košnici spava.

Obletje tri puta
oko cvijeta žuta
pa, već manje ljuta,
i ovog će puta
dok na cvijet pada:
“Eh, mojega jada!
Džaba sam ja ljuta,
kad volim tog truta!”


ŠUMSKA  LJUBAV

Kad povjetarac
kroz šumu pirne,
hrast bukvu krišom
granama dirne.

I ona svoje
grane primakne
pa mu listove
malkice takne.

Potom hrast basom
svojim zašušti,
bujica nježnosti
ka bukvi pljušti.

Zatrepti ona
na sve to stidno,
zaljubljena je
očevidno!

A vjetrić i dalje
lagano duva
i tajnu njihove
ljubavi čuva.

MORE  I  SUNCE

More i Sunce
jedva izdrže
do jutra da se
vole i druže.

A onda nježno,
već u cik zore,
poljupcem Sunce
probudi more.

Cijelog se dana
užitku preda
dok zaljubljeno
u more gleda.

Navečer, prije
no oči sklopi,
more se strasno
sa Suncem stopi.

I tako vječno,
ta ljubav čista,
k´o Sunce grije,
k´o more blista.

BOLESNA BREZA

Pored škole stoji breza.
Sudeći po njenoj kori,
nimalo joj lako nije,
za život se ona bori.

U koru je urezano
sve od reda u toj školi
tko to koga i koliko
javno ili tajno voli.

I sad breza, eno, vene,
pa se tuga u njoj javi,
što uskoro mrijeti mora
ne od mržnje – od ljubavi.

Bilo bi joj lakše da zna
da sva djeca iz te škole,
osim onog koga pišu,
i tu brezu mnogo vole.

NE DIRAJ

Ne diraj mi kačket, vjetre,
do igre mi nije.
Sada mi je baš potreban
pogled da mi skrije.

Kradom mjerkam onu malu
iz drugoga dva:
hoće li me pogledati
ta ljepotica?!

Ako li se to dogodi,
onda dobro znam:
Pa voli me! Kapu ću ti
tad baciti sam!

DAMA  IZ  AMSTERDAMA

Vidio sam
jednu damu
gdje šeta
po Amsterdamu.

Al je ova
mlada dama
sa kučetom,
a ne sama.

Kad joj smjelo
priđoh juče
ugrize me
njeno kuče

i direktno
sa ulice
odniješe me
do bolnice.

Njeguje me
mlada dama,
ljepojka iz
Amsterdama,

a ja mazim
njeno kuče.
Hvala mu
za ono juče!

BUBULJICA

Kako sam mrzila
bubuljicu
dok je ne vidjeh
njemu na licu!

A sad razmišljam:
„O, mili Bože,
pa zar ga i to
uljepšat može?!“


DOBAR ZNAK

Ura! Uraa!
Vrištim! Skačem!
Od sreće ću
da zaplačem!

Ona smeđa,
iz trećeg “c”,
što crvenu
nosi mašnu,
dala mi je
da joj danas
sve do kuće
nosim tašnu!

Uraaaaa!


BEZ  VEZE

Rasla bukva
pored breze.
Baš bez veze!

Živio tigar
pored lava.
Glupost prava!

U školi sjedi
Ivo kraj Nine.
Ah, miline!


ZAJEDNO  SJEDE

U istu klupu
smjestio učitelj
Marka i Darka
i svakog trena
tu izbije
poneka čarka.

U drugoj klupi
zajedno sjede
Ana i Nađa.
Tu opet stalno
čuje se kikot
ili svađa.

U treću klupu
smjestili su se
Zrinka i Dino.
I tu sve štima,
sve je u redu,
sve tako fino!


LIDA  I  PREDO

Vidjela je Lida
školskog druga Predu
da je iz razreda
ukr´o jednu kredu.

Pa je odlučila
idućega dana
prijaviti toga
kradljivog derana.

Kad – ujutro vidi
na školskome zidu
kredom napisano:
„Predo voli Lidu!“

Ne prijavi Lida
svoga druga Predu,
već tog dana ona
uze drugu kredu.

Ispod onog teksta
sroči ona kredom:
„Od danas i Lida
luduje za Predom!“


SMOTANKO

Za sladoled nikad
taj nema lovu.
U sportu ga
smotankom zovu.

Ne zna plesati,
nema petice,
za njim ne jure
druge curice.

U tuči svak je
od njega jači,
al meni sve to
ništa ne znači.

Jer on me voli,
baš mi se divi.
A oni drugi?
Ma tko ih šljivi!?


DA IMAM LOVE

Uh, da imam love!
Moja duga
želja lista
počela bi
sa klikera
makar trista.

Uh, da imam love!
Slastičari,
to da znate
tad bih kod vas
provodio
mnoge sate!

Uh, da imam love!
Kupio bih
šnale dvije
onoj maloj
što joj kosa
oči krije.

Uh, da imam love...


VOLI ME

Znam da me voli.
Pa to se vidi!
Samo se priznati
zbog nečeg stidi.

Što, ne vjeruješ?
Onda mi kaži:
što uvijek gumicu
od mene traži?!

ČUDNA LJUBAV

Rekla je čak
da sam joj mrzak.
Pa neodgojen,
umišljen, drzak.

Drugarici priča
po cijeli dan
kako sam grub
i neotesan.

Kad naočale
ponekad stavim,
po njoj se tako
važnim pravim.

Frizura – zna se:
loše mi stoji.
Smotan sam i tko me
takvoga skroji?!

Tako je to
čudno kod žena.
A baš u mene je
zaljubljena!

ČAROBNA PJESMA

Psiću! Maco! Što ste takvi?
Vječito se baš svađate!
Dođite u moju pjesmu
da se skupa poigrate!

Mama, tata i susjedi!
Čemu gužva? Čemu svađe?
Svratite u moju pjesmu,
tu se za sve osmijeh nađe!

Vi, ratove što vodite,
bar malkice zavirite
u čarobnu pjesmu moju
pa se tamo pomirite!

Hej, nesretni i nesložni!
Poručujem vama svima:
Dođite u moju pjesmu,
u njoj mjesta za sve ima!


IGRAJMO SE, VJETRE

„Hajde, vjetre, da se igraš
sa mnom cijelog dana?
Da beremo žuto lišće
s velikog jablana,
i slažemo na gomilu
tamo kraj garaže?“

„Može!“, vjetar kaže.
A hoćeš li da ja pustim
novog zmaja svoga,
a ti da ga uvis digneš
iznad starog gloga,
pa da trčim ja za zmajem
kud mi duša želi?“

„Hoću“, vjetar veli.

„A hoćeš li (da ti šapnem):
do mene donijeti
miris kose one male
što me raspameti?
Uradi to, prijatelju,
preklinjem te, molim?!“

„Vrlo rado!“, kaže vjetar.
„To najviše volim.“


PRIJATELJSTVO

Posudih Peri
nešto para.
On zaboravi
il se pretvara.

Hajd, nema veze,
dobar je drug
čak da ne vrati
taj sitni dug.

Da keca dobih
reče mom tati.
Pa dobro, tata
to treba znati!

U jednoj tuči
zbog ničega
dobih batine
braneći njega.

A on pobježe
tada iz cuga.
Što mogu, to je
žrtva za druga.
Potpuno shvaćam
ja sve te stvari,
to je prirodno,
mi smo drugari.

Ali kad reče
da je Ružica
obična, glupa
djevojčica,

u meni puče:
„E dosta, Pero!
Ovoga puta
baš si pretjer'o!“

LIZI  I  DARIO

Sanjala strašan
san mala Lizi:
kako se krivi
toranj u Pizi
ruši upravo
na glavu njenu!

Kad iznenada,
u zadnjem trenu,
Super-Dario
iz njene škole
(znate, oni se
potajno vole)
odnekuda se
iznad nje stvori
i toranj na drugu
stranu obori.

Potom se okrenu
ka svojoj Lizi,
lijep k'o na filmu,
kao u knjizi,
a ona od neke
sreće goleme
pocrvenje skroz,
drhteć od treme.
I baš kad htjede
da ga poljubi,
sve naglo ode,
sve se izgubi,
jer tad budilnik
zazvoni stari
i  najljepše
time pokvari!


NAJVAŽNIJE  RIJEČI

Dobih pismo
što počinje
sa: „Dragi moj!“,
potom još riječi
ne zna im se broja
i na kraju:
„Zauvijek tvoja!“

Sve one riječi,
kojih je mnogo,
toliko da im se
ne zna ni broja,
nisu važne koliko:
„Dragi moj!“ i
„Zauvijek tvoja!“


VOLE  SE

Njih dvoje se
toliko vole
što zna svako
iz naše škole.

Jučer na kori
jedne topole
urezaše da se
M i B vole.

Dobro je, lijepo je
tako se voljeti,
ali ne treba topolu
to boljeti!

TAJNA

Magla je Sunce
radoznalo
zaklonila
da makar malo
od njega skrije
jednu tajnu,
za dvoje đaka
tako značajnu.

Jer nitko, baš nitko,
ne smije znati,
a osobito
otac i mati,
i nitko iz razreda
ni cijele škole
da se njih dvoje
tako vole.

Krili su se dugo
po magli i tami,
a onda tajnu
odaše sami!


POMOZITE!

Sanja ima dugu kosu,
Tanja pjegice po nosu,
Maca lijep, vitak stas,
Eva tako umilan glas,
Marica oči plave,
Edina rep na sred glave,
Marica vedro čelo,
Ružica djeluje smjelo,
najbolji đak je Mira,
Ana najbolje svira...

A ja sve te osobine
vidim kao velike vrline.
Pomozite mi, kad vas molim,
koju od njih da volim?!

ČOBAN I PRINCEZA

Prelijepa princeza
jednoga se dana
zaljubila ludo
u mladog čobana.

A čoban ne voli
palače ni novce,
nego samo frulicu,
livadu i ovce.

"Zar čobana za zeta?
Neću, nisam lud!"
Reče kralj, al na kraju
ne imade kud.

Princeza je kukala
sve do onog dana
kad kralj posla svitu
po mladog čobana.

Ali vidi jada!
Vidi te nesreće!
Za princezu čoban
ni da čuje neće.

"Hval vam na časti,
to je lijepo, molim!
Ali, shvatite me,
čobanicu volim!

Oprostite, možda je
to pogrešna teza:
moja čobanica
meni je princeza."

Začudi se kralj,
nađe se u šoku:
"Bježi!", veli "Idi
opet čuvaj stoku!"

Princeza mu reče
dok mu ruku hvata:
"Još više te volim,
al sad kao brata.

Pošto se ti nisi
zaljubio u me,
umjesto nevjeste,
evo tebi kume!"


ZNA SE

Cijelog se dana
igralo prase.
Je li bilo prljavo –
zna se!

Pčele cvjetove
danima krase.
Hoće li biti meda –
zna se!

Zvijezde na nebu
već se gase.
Sviće li uskoro zora –
zna se!

Nikola s Lucom
stalno svađa se.
A vole li se? Ah, i to –
ZNA SE!