17. studenoga 2011.

"Priča za roditelje" Siniše Glavaševića...

Draga dječice, iako vi toga još ne možete biti dovoljno svjesni, želim vam poručiti kako je jedan od najvećih blagoslova kojim čovjek može biti darovan - imati domovinu, i to domovinu u kojoj ćete slobodno živjeti, raditi, igrati se, stvarati... Naša prekrasna zemlja Hrvatska nije prije 20 godina bila slobodna, nego je do toga došla kroz nezamisliva odricanja, bol i patnju, a mnogi su za to što mi danas imamo dali svoje živote. Nepravda je to bila velika, toliko velika da mnoge još uvijek boli jednakom snagom kao i prije 20 godina. Zbog toga se ta njihova žrtva ne bi smjela nikada, baš nikada zaboraviti...
Autor ilustracije: IvicWerbung

To se posebno odnosi na grad Vukovar, koji je 18. studenoga 1991. god. doživio posebnu tragediju, a mnogi su bili odvedeni iz grada i mučki ubijeni. Zato vam ja ovdje donosim jedan prekrasan i veoma mudar tekst kojega je napisao Vukovarac - novinar Siniša Glavašević, jedan od tih mnogih, znanih i neznanih, koji su svojim životom omogućili svima nama da se možemo danas od srca i bez straha smijati... (Taj je tekst dio njegove knjige pod nazivom Priče iz Vukovara, koju čine 24 različite priče, a sve ih možete pročitati OVDJE.)

PRIČA ZA RODITELJE

           Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kad vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca. Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete. Naučite djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube.

        Ako ima te djecu, pogledajte ponekad u plavi satenski svod, pa ako među zvjezdastim krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste željeli biti bliže, sjetite se djece, jer čak ako vi u tome i ne uspijete, umjesto vas će to učiniti vaša djeca. Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde.Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo.Ne dajte da vaše dijete odraste ako je njegova radost veća u uzimanju nego li u davanju. Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa nisu kriva djeca.

       Kad čovjek bolje razmisli, djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi, od Boga...
                                                                                                      
                                                                            Siniša Glavašević