11. prosinca 2010.

Uz Blagdan sv. Lucije (13. 12.)...

Uskoro će Blagdan svete Lucije... Stoga vam donosim dvije priče o toj svetici, a koje je napisala Sonja TOMIĆ (U iščekivanju Spasitelja, Školska knjiga, Zagreb, 1993., str. 10-11 i 12-14.; priče su objavljene na stranici Iskrene iskre). Više o sv. Luciji možete vidjeti OVDJE. (Niže imate i jednu bojanku koja prikazuje sv. Luciju...)

LUCIJA - SVJETLANA

- Upalit ću svjetlo, majko, da nam svijetli u tami - tiho reče Lucija ustajući sa stolice što je stajala pri uzglavlju kreveta presvučena čistom mirisnom posteljinom. Po blještavo bijelom jastuku rasule se ruse kose plemenite gospođe Eutihije. Trpjela je godinama od teške bolesti kojoj ne nađe lijeka ni jedan liječnik u cijeloj Siracusi (Sirakuzi).

- Snilo mi se, majko, kako treba da hodočastimo u Cataniju (Kataniju) na grob svete Agate - nastavi Lucija postavljajući svjetiljku na komodu. - Ljudi ne znaju lijeka tvojoj boljetici, ali svetica znade.

- Ako tako misliš, dušo - pristane gospođa Eutihija - pripremi odjeću i hranu pa možemo izjutra krenuti na put. sad bih htjela zaspati. Umorna sam - reče i sklopi oči.

Lucija počne pripremati prtljagu krećući se po kući najtiše što je mogla da ne ometa majčin san.

Sljedećeg dana, tek što je sunce izišlo, kočija s Lucijom i gospođom Eutihijom napusti Siracusu. Kad se damama već počelo pričinjati kako napornom putovanju neće biti kraja, kočijaš objavi da su stigli na odredište. Pomože Luciji smjestiti stvari u prenoćište, a potom podiže gospođu Eutihiju na ruke i ponese je grobu svete Agate. Ondje je spusti na tlo, podmetne joj smotani pokrivač pod leđa i vrati se u prenoćište. Lucija klekne i počne moliti.

- Oče naš koji jesi... - izgovori i naglo umukne. Nestalo je dnevnog svjetla i posvemašnja tama ovila je nju, majku i grob svete Agate. Lucija raširi oči kušajući razabrati bilo što u mraku. Kao da je zatitralo slabašno svjetlo, učini joj se. Još više napregne vid.

I doista, prilazila joj je mlada djevojka sva u sedefastoj bjelini te se činilo kao da žar izbija iz njezina tijela.

Jesi li to ti, Agato, nikne pitanje u Lucijinu mozgu. Istog trenutka začuje u srcu odgovor: Da, ja sam. Došla sam ti reći da će tvoja majka ozdraviti, ali ti ćeš umrijeti mučeničkom smrću. Bojiš li se?

Ne, odgovori Lucija i toga časa prikaze nestade. Sunce je tek zalazilo i nebo bijaše rumeno i zlatno.

- Zaspala si, dušo? - upita gospođa Eutihija.

- Ne, majko - reče djevojka. - Ukazala mi se sveta Agata i prorekla da ćeš ozdraviti.

Bolesnica se osmjehne i šapne:
- Vjerujem.

A ono o mučeništvu Lucija prešuti.

ZVJEZDANE OČI

Već su prošla dva dana otkako se mati i kći vratiše s hodočašća u Siracusu. Gospođi Eutihiji bijaše mnogo bolje pa je već hodala po kući, kuhala i pospremala. Trećega dana posjeti ih Lucijin zaručnik. Bijaše pristao mladić iz poznate i vrlo časne obitelji.

- Oči su ti sjajne poput zvijezda - reče Luciji umjesto pozdrava.

Djevojka naglo spusti vjeđe. Osjeti drhtaj duboko u utrobi kao od nekog potmulog straha. Htjela bih da se zanosi mojom dušom, pomisli, a ne tijelom. Ako ga moje oči zavode, bolje da mu ne dadnem priliku da ih motri.

- Mnogo toga moram obaviti - reče. Budi tako dobar pa nas pohodi za tjedan dana!

Mladić razočarano uzdahne, ali se pokori Lucijinoj želji.

A ona, ustrašena osjećajima koje je jasno razabirala u zaručniku, odluči svoj dio imanja razdijeliti sirakuškoj sirotinji. Ljubi li moje srce, neće se obazirati na siromaštvo, umovala je.

Cijele sedmice odnosila je iz kuće sve što bijaše imalo vrijedno: haljine od skupocjenih tkanina, obuću od najfinije kože, slike i sagove, vaze i vezove, porculansko posuđe i komade namještaja od sandalovine i ebanovine s intarzijama od bjelokosti. Naposljetku isprazni i škrinju s novcem te sve razda ubogarima. tako u kući ostade samo najnužnije.

osmoga dana ponovno je pohodi zaručnik.

- Čemu otezati? Vrijeme je da uglavimo dan vjenčanja - reče. - S tvojim imanjem i onim što mi dadne otac započet ću velik posao i... - zastade u besjedi zaprepašteno se ogledavši po praznoj sobi, a onda krikne: - Ta gdje su slike, sagovi i namještaj?

- Kod onih kojima pripada - mirno odgovori Lucija.

- Što si rekla?

- To što si čuo! - odsiječe Lucija. - Gospodin Isus kaže: Ako hoćeš biti savršen, razdaj sve što imaš siromasima i kreni za mnom.

- Isus? Onaj Židov što ga razapeše kao razbojnika u Jeruzalemu? Što je zaludio narod da mu vjeruje i da više ne žrtvuje našim bogovima? - bješnjeo je zaručnik. - To neću trpjeti! Idem u sudište pa ću te prijaviti. Vidjet ćemo hoće li ti pomoći tvoj raspeti uzor!
Posve pomračena srca zaručnik odjuri i prijavi Luciju vlastima kao kršćanku koja se odmetnula od cara i državne vjere. Od rimskih bogova.

Ni sat poslije njegova odlaska stigoše vojnici da odvedu Luciju u mučilište. Svežu je konopcima za volovski jaram. Ali koliko su god tukli životinje da povuku, one se nisu uspijevale pomaknuti s mjesta. Tada upravitelj zapovjedi da djevojku spale tu gdje je zatekoše. Naslagaše drva i potpališe oganj. Ali nijedan plamičak ne htjede se dotaknuti ni Lucijine odjeće, a kamoli tijela. Tada jedan od vojnika podiže bodež da joj probode grlo. zagleda joj se u oči, i ruka mu klone.

- Kukavico! - zaurla vojnik do njega i ta riječ poput čarobnog štapića ponovno podiže pesnicu s bodežom.

- Ah, kako te oči blješte! Kao najsjajnije zvijezde - prošapće vojnik, i šaka s bodežom ponovno klone.

- Bijedniče! - vrisnuše sad svi vojnici. - Zar se bojiš suknje?

Vojniku zadrhte usne pa napregne svu svoju volju ne bi li podigao ruku s oružjem.

... ali ti češ umrijeti mučeničkom smrću. Bojiš li se? - pričini se Luciji da ponovno čuje Agatin glas.

- Ne bojim se - šapne i sklopi oči da ne zbunjuje vojnika. Da ne gleda svjetlost zemaljsku.

Ruka s bodežom treći se put podiže i silovito spusti na Lucijin vrat. Djevojka se zanjiše. I gle! Umjesto tame, pod vjeđama joj rasula se svjetlost vječna.
_____________

Donosim vam i krasnoslovnu pripovijest za sv. Nikolu i sv. Luciju - Darovi za dobru djecu, koju je napisao A. B. Periša, a izvorno je objavljena na stranici Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije.

DAROVI ZA DOBRU DJECU
(Ante Branko Periša)

Krasnoslovna pripovijest o sv. Luciji i sv. Nikoli

Prvo dijete: Utišajte pjesmu, u posjet nam stižu dragi gosti. Mi smo njihovi glasnici.
Drugo dijete: Draga djeco, znate što ima novoga? Očekujemo Svetog Nikolu i Svetu Luciju da nam podijele darove.
Prvo dijete: Prije nego nam stigne Sveti Nikola, pročitat ću vam njegovo pismo koje nam je uputio. Draga i dobra djeco! Svake godine pred božićne blagdane pripremim se na dugo putovanje oko svijeta. Navučem dugi kaput, očešljam sijede vlasi i bijelu bradu. Tada napunim veliku naprtnjaču svakojakih slatkih darova. Jer, znam da me očekujete. Očekujete me da vam podijelim božićne darove. Pogledao sam na kalendar i zapazio da je došlo vrijeme susreta. I zamislite što mi se dogodilo na putovanju? Dogodio mi se neobični susret. Susreo sam jednog starca koji je napustilo svoj rodni zavičaj. Onako ispaćen i žalostan, upozorio me da povećam darove jer ima mnogo djece koja su gladna i željna slatkih darova. I što sam učinio? Obrisao sam suzu i obratio se negdašnjoj djeci, koja su sada već velika i odrasla, da me obdare poklonima. Tako sam napunio torbu. Jer obećao sam da ću dobroj djeci donijeti slatke božićne poklone. A kad sam obećao, obećanje moram ispuniti.
Sveti Nikola (Ulazi s naprtnjačom u pratnji tri bijela  i tri crna anđela.)
Hvaljen Isus, draga djeco!
Svi: Navijeke budi!
Sveti Nikola: Ja sam, draga djeco, Sveti Nikola. Svake godine, čim zahladi, donosim vam slatke darove. Vidite, ja sam ostario i brada mi je posjedila. Ali me pamćenje ne vara. Donio sam vam nešto lijepo. Podijelit ću vam darove, ako mi nešto obećate. Obećajete da ćete biti dobra djeca?
Svi: Obećajemo!
Sveti Nikola: Obećajete li da ćete slušati svoje starije?
Svi: Obećajemo!
Sveti Nikola: Obećajete li da ćete dobro učiti?
Svi: Obećajemo!
Sveti Nikola: Obećajete li da ćete se svaku večer moliti dragom Bogu za svoje dobročinitelje?
Svi: Obećajemo!
Sveti: Primam vaše obećanje. Za takvo obećanje, dobit ćete nagradu. Samo, ja ću doći i slijedeće godine... Pogledajte, ovdje pored mene... Doveo sam tri zločesta djeteta. Oni su lani obećali da će biti dobri i nisu ispunili obećanje. I što im se dogodilo? Postali su zločesta djeca - kao zločesti vragovi.
Zločesti anđeo: Nemojte ga slušati. Ako budete kao i mi, bit će vam još ljepše...
Sveti Nikola: Tko želi biti kao oni, neka digne ruku? Nitko! Tako je, draga djeco, vi ne želite biti zločesti anđeli. Što će vam oni pokloniti? Njihova su obećanja prazna kao prazne torbe.
Dobri anđeo: Draga djeco, slušajte Svetoga Nikolu! Dobit ćete punu torbu darova.
Sveti Nikola: Pogledajte kako su lijepa djeca - kao lijepi anđeli. Oni su prošle godine obećali da će biti dobri, i evo ih s darovima.
Prvo dijete: Što ćemo učiniti sa zločestim anđelima?
Drugo dijete: Potjerat ćemo ih u pakao.
Prvo dijete: Što ćemo učiniti s dobrim anđelima?
Drugo dijete: Primit ćemo ih u naše društvo.
Sveti Nikola: Evo, draga djeco, pružit ćemo im posljednju priliku. Ako obećaju da će biti dobri kao i vi, poklonit ćemo im slatke darove i primit ćemo ih u naše društvo. Slažete li se?
Svi: Slažemo se!
Zločesti anđeo: Obećajemo da ćemo biti dobri. Nećemo se više tući, slušat ćemo starije jer i mi želimo darove Svetoga Nikole.
Sveti Nikola: Djeco, hoćemo li sada zločeste anđele primiti u naše društvo?
Svi: Hoćemo!
Sveti Nikola: Kad je tako, naređujem da ih pustite na slobodu.
Prvo dijete: Sveti Nikola, imamo još jednog dragog gosta.
Drugo dijete: U posjet nam dolazi Sveta Lucija.
Sveti Nikola: Znam, draga djeco.
Prvo dijete: Poslušajmo pismo Svete Lucije.
Drugo dijete: Draga i dobra djeco. Piše vam pismo Sveta Lucija. Uskoro će hladnoća obaviti vaše prebivalište. Da vam bude toplo i ugodno, svake sam godine prolazila pored vašeg prozora. Dobrom bi djetetu ostavljala slatki poklon. Međutim, ove godine neočekivano, pozivam vas da se skupite na jedno mjesto i da me čekate.
Sveta Lucija
(Ulazi u pratnji dviju djevojčica: jedna u bjelini a druga u crnini.)
Hvaljen Isus i Marija!
Svi: Navijeke budi!
Sveta Lucija: Draga djeco, dobro ste čuli. Ja sam Sveta Lucija. Moja se haljina bijeli kao snijeg u planini. Veseli me da ste se okupili na jednom mjestu. Znate, zašto vam ove godine neću pojedinačno doći na vaš prozor? Kad sam pošla na putovanje, dogodio mi se nesvakidašnji događaj. Susrela me jedna majka te me zamolila da povećam božićne darove jer, kaže, ima mnogo djece koja trpe nedaće. Kada sam obrisala suzu, napisala sam vam pismo da me pričekate zajedno. I hvala vam, draga djeco, na dočeku. Sada ću vam podijeliti slatke darove. Ali pod jednim uvjetom. Obećajete li da ćete biti dobra djeca?
Svi: Obećajemo!
Sveta Lucija: Obećajete li da ćete slušati svoje starije?
Svi: Obećajemo!
Sveta Lucija: Obećajete li da ćete dobro učiti?
Svi: Obećajemo!
Sveta Lucija: Obećajete li da ćete se svaku večer moliti dragom Bogu za svoje dobročinitelje?
Svi: Obećajemo!
Sveta Lucija: Kad je tako, draga djeco, proglašavam vas dobrom djecom koja zaslužuju moje darove.
Zločesto dijete (Zavezanih usta, maše rukama da ne slušaju Svetu Luciju)
Sveta Lucija: Znate li, draga i dobra djeco, zašto ova zločesta djevojčica ne može govoriti? Prošle je godine obećala da će biti dobra i nije održala obećanje. Budući da je bila lažljivica, zavezali smo joj usta da više nikada ne govori laži.
Dobra djevojčica: Vidite, njezina je torba prazna. Ona vam ništa ne može podariti. Slušajte Svetu Luciju i bit će vam lijepo.
Prvo dijete: Što ćemo učiniti sa zločestom djevojčicom?
Drugo dijete: Potjerat ćemo je.
Prvo dijete: Što ćemo učiniti s dobrom djevojčicom?
Drugo dijete: Primit ćemo je u naše društvo.
Sveta Lucija: Znala sam da ste dobra djeca. Ali dat ćemo posljednju priliku i zločestoj djevojčici. Ako nam obeća da neće više lagati, odvezat ćemo joj usta.
Zločesta djevojčica: Obećajem da neću više nikada lagati.
Sveta Lucija: Prihvaćamo izrečeno obećanje.
Prvo dijete: Našim dragim gostima, svetom Nikoli i svetoj Luciji, uputimo pjesmu dobrodošlicu
(pjevaju sva djeca).
Drugo dijete: Prije nego dobijemo zaslužene darove, jer smo obećali da ćemo biti dobri, poslušajmo savjete naših dobročinitelja.
Sveti Nikola: Draga djeco, najprije ću iz torbe izvaditi jednu grančicu. Ovo je grana za zločestu djecu. Tko ne bude dobar, bit će išiban i postat će zločesti anđeo. Vi ste obećali da ćete biti dobra djeca. Je li tako?
Svi: Tako je!
Sveti Nikola: Znači, zločestu grančicu možemo slomiti. Draga djeco od sada smo prijatelji. Vi ste moja dobra unučad, ja sam vaš dobri djed Nikola. Svaki djed voli svoju djecu. Stoga me pažljivo poslušajte što ću vam reći: Kad dođem slijedeće godine, hoću da budete svi kao dobri kao dobri nebeski anđeli. Hoćete li biti dobri?
Svi: Hoćemo!
Sveta Lucija: Dobra moja dječice. I u mojoj torbi postoji jedna grančica. Ovo je zlatna grana. Ako održite obećanje, sve će šibe za kaznu postati zlatne kao i ova. Ovo je grančica za dobru djecu. S njom se ne kažnjava nego nagrađuje kao kad se dijele darovi. Što smo ono obećali? Obećali smo da nećemo više nikada lagati u životu? Je li tako?
Svi: Tako je!
Sveta Lucija: Kad je tako, dobra moja djeco, doći ću i dogodine da vas posjetim. Ne želim da vam zbog laži netko zaveže usta. Hoćemo li biti dobri kao dobri nebeski anđeli?
Svi: Hoćemo!
Sveta Lucija: Sveti Nikola, nalazimo se u društvu dobre djece.
Sveti Nikola: Sveta Lucijo, dobroj djeci podarimo slatke darove.
Drugo dijete: Draga djeco, ispjevajmo pjesmu zahvalnicu.

U krasnoslovnoj pripovijesti DAROVI ZA DOBRU DJECU sudjeluju
Sveti Nikola
Sveta Lucija
Prvo dijete
Drugo dijete
Dobri anđeo
Zločesti anđeo
Dobra djevojčica
Zločesta djevojčica
Pjesme po osobnom izboru

____________

Na sv. Luciju se sije božićna pšenica...
Evo nekoliko ideja kako ona može izgledati za ovaj Božić...

Za ovakvu božićnu pšenicu potrebno je samo malo spužvice u bojama (namočene vodom) i pšenice... (fotografija preuzeta sa stranice Hobbychic)

A evo i jedne "dječje ideje" (fotografija preuzeta s ovog mjesta)...

Napravite posudicu za pšenicu i posijte ju na vatu... (kliknite na sliku za detalje...)
___________

A evo i himne svete Lucije, koja je preuzeta s OVOG mjesta.

Himna sv. Luciji
o. Lorand Kilbertus

Svi jaku ženu štujemo, u koje srce muško je,
glasovita zbog svetosti svim svijetom Ona slavno sja.

Sva slava Ocu vječnomu, i jedinomu Sinu mu,
sa Duhom presvetim i sad, i u vječnosti nebeskoj.

Sad blažena nam Lucija, svu rajsku radost uživa,
i svjetlost nama daruje, sad i u vijeke vjekova, amen.