16. studenoga 2010.

"Halo, Zemlja zove Snježanu!" - nova knjiga Sonje Smolec

Književnica za djecu - Sonja Smolec - izdala je novu knjigu pod nazivom "Halo, Zemlja zove Snježanu!", a promocija će se održati u Gradskoj vijećnici u Velikoj Gorici 29. studenog 2010. godine u 19h. Knjiga je tiskana u nakladi "Alfa" iz Zagreba, a urednik biblioteke "Knjiga za mladež", Božidar Prosenjak, ujedno je i recenzent. Njegovu recenziju prenosim u cijelosti s osobne stranice Sonje Smolec...


Halo, Zemlja zove Snježanu!
U maniri dobre književnosti za mlade
Sonja Smolec, rođena je 1953. godine u Puli. Završila je Srednju komercijalnu školu i polazila Ekonomski fakultet, te živjela i radila kao poslovna tajnica u Zagrebu, da bi danas sa svojom obitelji stanovala u Velikoj Gorici. Autorica je pjesama, priča i romana za djecu i odrasle. Objavljivati je počela još u školskim klupama, a danas je svojim djelima već osvojila srce mnogih čitatelja. Članica je DKH za djecu i mladež i Udruge Spark u Velikoj Gorici. Književni prilozi objavljeni su joj u periodici i na radiju. Autorica je zbirke priča Tajna ima krila i Kamen Tvrtko, te romana za djecu Kineski zvončići. Prevođena je na engleski jezik i dobitnica nekoliko književnih nagrada.
Spomenute natuknice preporučuju u dobrom svjetlu i njezin najnoviji rukopis pod naslovom Halo, zemlja zove Snježanu. Riječ je o romanu u kojem su glavni likovi djeca završnih razreda osnovne škole. Djelo je napisano u prvom licu i ispovjednom tonu u obliku dnevnika.
Riječ je o autorici koja zna pisati i o romanu koji, kad jednom dosegne svoj spisateljski uspon, više nema slabih mjesta. Rječnik je primjeren populaciji koju opisuje, ali ipak dodiruje vršna mjesta lijepoga pisanja. Radnja je fino i zanimljivo vođena, a čitatelja drži u napetosti od početka do kraja. Izmjenjuju se vanjski i unutrašnji događaji, zgode i nezgode skupine školaraca na ljetnom raspustu koji provode u kampu jednoga jadranskoga odmarališta. Čim autorici ponestane pustolovina, ona zaviruje u duše djece i u njima pronalazi novo nadahnuće, one osjećajne temperaturne razlike koje čitatelja iznova dižu i bude u njemu novu znatiželju. Ne samo da ova spisateljica dobro vodi svoju radnju, nego i izvrsno poznaje svijet mladih, a u priču uvodi i djeci prilagođen govor sa svojim osobitostima.
Iako je radnja u svojoj suštini zamišljena prilično statično, jer se skupina djece nalazi stalno na istome mjestu, autorica u njoj pronalazi izlaze, odnosno pustolovine, (npr. krađa čamca, opasna noćna vožnja, nevrijeme i susret s policijom), koji se zatim reflektiraju u proživljavanju glavnih likova, postajući hranom novih razgovora, razmišljanja i introspekcija, ali i novih interakcija i suodnosa. A to može postići samo vrsna pripovjedačica poput Sonje Smolec.

Kriminalni zaplet u romanu također je u istoj funkciji, ali glavni kostur radnje ipak ne počiva na njemu. Ova intriga samo je pomoćno sredstvo kojim autorica održava već spomenutu napetost štiva, koje je vrlo blisko mladom, ali i odraslom čitatelju. Prava težina priče je u razmišljanjima, maštanjima i doživljajima jedne djevojčice na pragu života. Nositeljica glavne uloge ovog romana preispituje samu sebe i dočarana je kao vrlo mlada osoba koja traži ulaze u život odraslih. Zaljubljuje se i ta je ljubav privlači i izaziva, ali nije sigurna u svoje prave osjećaje. Prvi se poljupci žare na njezinom licu i na njezinim usnama, tjeraju joj srce da brže kuca, ali djevojčica osjeća da ono pravo vrijeme za ljubav i odgovornost još nije došlo. Još joj je silno važna sigurnost roditeljskog doma, obiteljska nježnost i ljepota djetinjstva. Ona se nalazi na mostu između dva svijeta, pa čas prelazi na jednu, a zatim opet na drugu obalu. I to će trajati tako dugo dok je zrelost ne povuče na svoju stranu. Čitatelj suosjeća s tim mladim i krhkim bićem. Uzima ga pod svoje i s njim prolazi sretne i tužne trenutke.
Sonja Smolec koristi rečenicu koja nigdje ne zapinje. Sve je umreženo u priču, koja doživljava svoj sretan rasplet. No, ta sreća zbog povratka u roditeljski dom nije bez sjene. Osjeća se žalost zbog rastanka, zbog lijepih trenutaka koje je skupina djece dijelila na svom zajedničkom ljetovanju. Ti trenuci za mnoge su njene članove obogaćenje, novi korak prema zrelosti. U njima je bilo mnogo toga novog. Rodile su se i nove ljubavi. Tko zna hoće li one nestati ili ostati? U rastanku je uvijek neka težina. Kao da je i to priprema za onaj pravi život koji, kao da na sve njih, čeka iza prve okuke.
Zaista, ova je autorica pokazala i dokazala da se od nje može još mnogo toga lijepoga očekivati. Ponudila nam je zrelo, bogato i osjećajima nabijeno štivo, puno i natreseno poput vreće brašna do vrha i samo od čitatelja ovisi, hoće li se vinuti do ljepote i vrijednosti koje su mu u tom štivu ponuđene. Naime, bez eksplicitnih pouka, autorica je slijedom primjera izrekla svoj stav o mnogim izazovima i porocima koji stoje na putu sretnoga života suvremene djece, kao što su duhan, alkohol, droga… Ova knjiga zaista pruža dobru sliku u koju se mogu zagledati i iz nje izvući poneku pouku, ne samo djeca, nego i njihovi roditelji. Roman je to koji svjedoči da su djeca u suštini dobronamjerna i ozbiljna bića, koja žude za ljubavlju i žedna su pažnje i nježnosti. A na stranputice skreću najčešće pod utjecajem odraslih, ili onih kojima u želji za profitom, nije stalo do dobrobiti najmlađih. Naravno, glavni motor zbivanja je i nestrpljenje i znatiželja da se što prije zaviri iza zastora svijeta odraslih. Sve je to autorica dobro uočila i ponudila čitatelju u maniri dobre književnosti za mlade, koja se može svakome preporučiti.
Božidar Prosenjak, književnik
SMG